Opadanje kose (alopecija, ćelavost) jeste delimični ili potpuni gubitak kose. Ono pogadja svakog drugog muškarca do pedesete i svaku drugu ženu do četrdesete godine života. Najčešći uzrok opadanja kose jeste androgenetska (nasledna) alopecija, koja predstavlja kombinaciju uticaja gena i (androgenih) hormona. Androgenetska alopecija može da se javi već u dvadesetim godinama, ponekad i ranije i pogadja oba pola. Kod muškarca se najčešće prikazuje gubitkom kose u zoni zalizaka i na temenu, dok se napredna androgenetska alopecija predstavlja potpuni gubitak kose na celoj gornjoj površini glave. Predstavlja se Norwoodovom skalom gubitka kose koja ima sedam stepena:
Kod žena je androgenetska alopecija nešto drugačijeg toka. Dolazi do istanjenja i gubitka kose difuzno, uglavnom postaje vidljivo od sredine glave i predstavlja se Ludwigovom skalom:
Androgenetska alopecija, po samom nazivu predstavlja dualno dejstvo gena i androgenih hormona na folikul (dlaku). Opadanje kose jeste nasledno. Ranije se smatralo da se gen za opadanje kose nasledjuje sa majčine strane, ali se novijim istraživanjima dokazano je da je nasledjivanje multigensko odn. da se može naslediti i sa očeve strane.
Androgeni hormoni imaju veoma važnu ulogu u gubitku kose, naročito testosteron odn. di-hidrotestosteron. U samom folikulu nalazi se enzim 5-alfa reduktaza koji dovodi do konverzije testosterona u dihidrostestosteron (DHT), a upravo on dovodi do postepenog istanjenja i gubitka dlake.
Upravo ovde genetika ima glavnu ulogu. Nasledjuje se raspored enzima 5-alfa reduktaze koji će u odredjenim zonama dovesti do opadanja kose, dok će druge zone biti potpuno očuvane. Tako je odredjena tzv. “donorska”, davajuća zona za transplantaciju kose, a to je zadnji deo glave gde ovaj enzim ne postoji te ne dolazi do uticaja DHT-a na kosu u ovoj zoni. Jednom transplantirana kosa sa sigurne davajuće zone zadržava svojstva i po transplantiranju i ne opada.
Pored androgenetske alopecije, postoje mnogobrojni drugi uzroci opadanja kose poput:
Do opadanja kose dovode i neka kožna obolenja (infekcije, dermatitis, psorijaza), lekovi, hronična stanja, hormonski disbalansi i dr.
Najjasniji znaci opadanja kose jesu primetno istanjivanje kose u odredjenim zonama ili njen kompletni gubitak. Takodje, primetan je viši broj dlaka koji dnevno opada. U proseku se gubi oko 50- 100 dlaka dnevno jer dlake menjaju svoje fiziološke cikluse rasta i opadanja što se smatra normalnim. Gubitak kose može biti akutan (nagao) kako kod alopecije areate, alopecije totalis (kompletan gubitak kose) ili univerzalis (kompletan gubitak kose i svih dlaka na telu) i akutni telogeni efluvijum ili može biti postepen (hronični) kao kod androgenetske alopecije, hroničnog telogenog efluvijuma, ožiljnih alopecija ili trakcione alopecije.
Prateći simptomi koji se ponekad javljaju su svrab, crvenilo, iritiacija kože glave, čak i bol, mada kod većina pacijenata opadanje kose prolazi bez simptoma.
Opadanje kose može dijagnostikovati samo lekar specijaliziran za stanja opadanja kose. Postoji niz testova koji sprovode pored detaljnih anamnestickih podataka koji su veoma važni (lična i porodična anamneza, bolesti, alergije, trenutne terapije), a to su: pull test, pluck test, 60 sekundi test, prekid kose test. Obavezno je sprovesti dermoskopiju, to je pregled kože glave i folikula specijalnom mikroskopskom kamericom I trihoskopija- pregled korena dlake. Ponekad se obavlja i biopsija i uzima se deo tkiva od 4mm na analizu koja se šalje patologu na histološku analizu. Tek po postavljanju ispravne dijagnoze može se započeti lečenje.